Među upitima za inhouse copyraonice ove godine najviše je bilo onih za storytelling, ili vam na mom lošem hrvatskom, pričopričanja. 

Priče su prapovijesni način prenošenja informacija (ako ubodeš mamuta u lijevu stranu prsa, malo prema gore, imat ćeš bifteka za cijelu zimu) i znanja, nije čudo da nam je mozak neprestano napaljen na nove priče i informacije. 

Ako iste dođu obilato zaslađene dramaturgijom i emocijama, vaš se mozak može toliko otkačiti od dopamina, da će racionalno razmišljanje baciti kroz prozor i pristati na sve jer mu je priča bila genijalna. 

Lako je to napisati, dok je značajno manje lako napisati dobru priču, ali zato smo tu :)

Stalno pričate priče

“Oprostite, zakasnila sam jer mi se uhvatila kosa u patentni zatvarač od suknje, pa sam oslobađajući je udarila glavom u ormarić i ispala kroz prozor”

“Pas mi je pojeo zadaću”

“Poslala sam vam to još u petak. Možda je ostalo u unsend, provjerit ću. O joj. A da, stvarno, pardon, poslala sam sad opet”

“Jučer sam bila na najboljem burgeru koji sam pojela u životu. Taman umaka, a meso sočno i meko, a sira prst, skoro kao i mesa. Osjetila sam kako mi se žile čepe s užitkom.”

“Srela sam onog tipa, znaš onog, sijedi zalisci, zelena brada, prsa kao u Pamele Anderson i miriše na Axe”

Što smo naučili ovdje? 

Svaka priča ima junaka (ja, ti, on, mi, vi ili oni) koji upadne u neku nevolju (meteor koji juri prema zemlji, upala prostate, dan loše frizure) i onda je, uz brdo poteškoća ili komplikacija riješi. 

Što to znači? Sve su priče na razini skice ista priča. 

Osnovni elementi priče

Kako bi napisali priču, morate početi od gore spomenutih elemenata: 

• Junak kojemu se to sve događa, najčešće u prvom ili trećem licu (copy je u drugom licu, kako bi čitatelj radnju vaše priče doživio kao da se događa baš njemu) 

• Zaplet je problem koji junak ili heroina imaju ili im se postavlja

• Rješenje ili rasplet 

• Kraj ili živjeli su sretno i berićetno iza sedam mora i sedam gora.

• U slučaju prodajnog teksta, to su najčešće benefiti korištenja proizvoda (S našim ljepilom za gebise, vaš će osmijeh ostati na mjestu i kad igrate polo s engleskom kraljicom)

Osim ovih elemenata, priča ima i neki svoj tok, koji se najčešće prikazuje lukom. 

Počinje negdje dolje, Junak se s mukom penje prema vrhuncu zapleta / klimaksu radnje, riješi ga na ovaj ili onaj način i uživa u kraju. 

U jednom genijalnom kratkom predavanju Kurt Vonnegut skicira nekoliko vrlo poznatih priča. Obrnuti luk, Vonnegut to zove Tip u Grabi (Man in a hole) je priča o tome kako netko upadne u probleme i jedva se izvuče. Ako bi vam pomoglo skužiti koje su sve najčešće priče, pa da iste kasnije koristite kao formule za početi svoje priče - pogledajte kasnije, sad moramo...

Započeti priču

Za primjer ćemo uzeti priču koja je ispričana milijun puta, ona o mladoj ženi sa šalicom kave u ruci. 

Ona je potrošač, kava je proizvod. 

Kako bi priča bila zanimljiva, morate promisliti koji su sve načini da ih dovedete u vezu

Djevojka pije kavu. 

Djevojka je odjevena samo u dvije šalice

Djevojka gađa mladića jednom od šalica, jer igra Warcraft i nije podigao pogled. 

Djevojka mu nosi novu šalicu kave u znak pomirenja

Djevojka mu je stavila sol u kavu, jer osveta je jelo koje se jede presoljeno. 

Kažu holivudski scenaristi kako vam treba barem osam ideja da ispušete klišee iz glave. 

Gledajte primjer - što sam više mislio, to je radnja postajala kompleksnija, razvijenija. 

Ako znate kako priča treba završiti, a ne znate što se sve dogodilo između, napišite početak, pa kraj, pa onda mislite unatrag: “Što se moralo dogoditi da dođemo do toga?”

Tako vam majstori krimića pišu čarobne zaplete. Počnu od oružja ili traga koji ih fascinira i onda grade sve oko toga. 

Copywriteri to rade oko proizvoda. 

Recimo da pišemo priču o tenisicama.

Glavni junak je noga.

Koje probleme ima noga? Kako mu ih tenisica rješava?

Kad je noga prvi put ušetao u tenisicu, osjećao se kao kod kuće. 

Sve je bilo po noginoj mjeri. 

Bilo je suho i kad je vani vlažno. 

Bilo je meko i kad je vani grubo. 

Bilo je toplo i kad je vani hladno. 

Čak i kad nešto teško padne na nogu, ojačani gornji dio ga čuva. 

Sad to pretvorite u blog post, gdje je svaka od tema postala odlomak ili promislite neku svoju temu, jer noga i tenisica su zaista loš primjer. 

Potrošite puno prostora na detalje, jer u njima priča oživi. 

Stolica. 

Zelena stolica, suncem isprženog laka koji se mrvi pod prstima. Zaškripi kad sjedneš na nju. 

Ako pišete nešto duže, morate razmišljati i o strukturi, odlomcima, poglavljima, epizodama - svaki od njih mora imati neki svoj luk, a opet se držati teme priče.

Mislite na format

Nije isto konzumirati priču od dva sata u mračnoj sobi s velikim ekranom bez ometanja mobitelom i čitati istu s billboarda uz prosječnu brzinu od 80 kilometara na sat. 

Što manje vremena imate, to vaša priča mora biti kraća i jača. 

Napišite si vi uvod, koristit će vam da se ubacite u raspoloženje, ali ako znate da ide u banner, krenite iz sredine. 

Mozak je divan alat kome je jedan od primarnih poslova popunjavanje rupa u priči. Ako mu date nedovoljno elemenata da prati priču, majstor će izmisliti svoju. 

Ne vjerujete mi?  Pogledajte Heider-Simmelovu iluziju iz 1944. 

Jeste? Ispričajte mi što se dogodilo. 

Ako ste zamislili trokute kao ljude, koji imaju neki problem s krugom - čestitam - otkrili ste antropomorfizam. 

I niste replikant. 

Za one koji još nisu uvjereni: Jeste ikad našli jednu cipelu ili rukavicu na cesti i odmah imali 347962 scenarija o tome što se dogodilo?

 I to su priče. 

Ako se još ne osjećate spremni za pisati priče, dođite nam na Copyraonicu 31.1. ili 21.02. po samopouzdanje i par trikova iz 20+ godina iskustva. 

*Oni koji bi radije samo čitali newsletter vam javi kad god imamo novi blog

Ako se ne možete sjetiti koje je vaša priča evo par klasika 

Kad ste nešto naučili. Nedavno ste morali nešto, pa ste to napravili onako, a mogli ste ovako i sad želite svima spasiti dan.  

Kad vas je nešto nanerviralo. Što vas ljuti u vašoj industriji? Što bi htjeli da svi skupa radite bolje? Što ti misliš napraviti? Manifestirajte to kao Ana Bučević! 

Case Study. Završili ste super projekt i nešto naučili? Što je bio najveći problem? Što se promijenilo? Što ste vi imali s tim? 

Interview. Tko vam je idol? Tko je napravio nešto što vam se sviđa i kako im je to pošlo za rukom? Pitajte ih.

Što vam se upravo dogodilo. I kako ste to prevladali.

Ab Ovo. Kako je vaš posao počeo? Kako ste došli do svoje pozicije? Kako ste odabrali što je vaš brand? Zašto ste se odlučili baš za te proizvode? 

Istaknite nekog. Imate najboljeg kolegu ili klijenta? Koga bi unaprijedili samo zato što je zaista dobra osoba? 

Najčešći prigovori. Što muči vaš tim? Što bi im najradije rekli? 

Ispovijest. Što se bojite da će saznati o vama? Kako se rješavate tog straha? Ranjivost čini čovječnim. 

Česta pitanja. Što se kupci pitaju o vama? Napišite blog kao odgovor na svako pitanja, a pogotovo ako pitaju ponovo i ponovo. 

Kako vi to radite.  Kad nešto radite redovno i svakodnevno, razvijete vlastitu tehniku. Sad razmislite koja je to i zapišite je. Podijelite i rezultate. 

Narodna vjerovanja. Što ljudi često vjeruju, a nema nikakvog osnova? Što klijenti često čuju od raznih “gurua”, a vi znate da nije točno? 

Naknadna pamet. Što bi htjeli da ste znali ili naučili ranije?

Što možemo naučiti od (lik iz filma, serije, knjige, stripa) ako imate omiljenu seriju, imate nešto zajedničko s hrpom ljudi. Usporedite ih sa svojim proizvodom ili uslugom. 

Pretvorite problem u osobu. Ako su vam poslovni problemi likovi u priči morate sami smisliti kako ih pobijediti. 

Ako ste došli do tu, red je da vas nagradimo: Svaka priča počiva na konfliktu, problemu - ako istog nema, priča je (zijev) dosadna kao ...već nešto dosadno.